Preboleti ili se boriti?

Autor divabigheart | 22 Feb, 2013
Nije me bilo neko vreme, jer trenutno se nalazim u samoizolaciji, gde je inspiracija za pisanje vrlo minimalna i retka. Trenutno je dobih i odlučio sam da napišem nešto. Interesantno je kako se ja menjam, tako se i koncept i tematika kojim se bavim na blogu, takođe menja. Preboleti ili se boriti? Naime trenutno se i sam nalazim u ovom problemu. Kao što sam rekao u predhodnom blogu, trenutno prolazim kroz raskid koji iz dana u dan postaje sve bolniji. Strepnja koju trenutno osćam je vrlo intenzivna i nekako ne mogu se još priviknuti na ovakvo stanje. Dakle, da pređem na temu, uvek znamo kada je neko vredan borbe, a kada nije. Jer jednostavno da nije vredan, ne bih sada pisao na ovu temu posle evo već 8 dana raskida. Naravno da čovek ne može odmah da preboli, ali prvenstveno da ta osoba nije vredna ne bih bio-la sa njim/njom više od mesec dana. Kažu što je veza kraća lakše se i preboli, istina, ali samo ako smo bili sa nekim koga nismo voleli. Sada moj lični problem je u tome što ne znam kako da postupim. Naime, da li se treba boriti za nekog koga volimo, ko i nas voli, ali opet ta osoba ne želi da se otvori za vas dvoje, zbog društvene osude, straha, uopšte ne volje da bude u takvoj vezi u budućnosti, već da ima brak i decu, što je ovde još nemoguće u istopolnoj vezi? Da li da prebolim ili da se borim?

Credo quia absurdum/Verujem.

Autor divabigheart | 15 Feb, 2013
Verujem. Trenutno prolazim kroz jedan vrlo težak raskid u životu. Težak zato što i dalje volim. Mnogi ljudi posle raskida svesno pokušavaju da prestanu da veruju u ljubav. Ja nisam od tih, iako je ovo vrlo teško za mene, svesno pokušavam da i dalje verujem. Mnogi govore, da posle teškog raskida ne veruju u ljubav, ali svi znamo da je to laž.  Jednostavno iako se preterano trudite da ne verujete, to nije moguće. Jednog dana ćete se de facto opet zaljubiti, jer srce, nažalost, zna da bude prevareno više od jednog puta. Ironično, ali on me je naučio da treba tako, da ne treba da razmišljam da sam se sad zaljubio i da neću ponovo. Uvek ću mu biti zahvalan jer je on jedina osoba koju sam ikada voleo. Ljubav je bila obostrana. Trenutno sam povređen i trudim se da ga mrzim, ali ne mogu, nisam takav. Ovo što osećam prema njemu vremenom će verovatno izbledeti, i ponovo ću se otvoriti nekoj drugoj osobi. Tako da, nemojte se posle raskida truditi da u ljubav ne verujete, jer ta vera nikada ne nestaje. Koliko god se trudili, uzalud vam. PS: Moje mišljenje. Verujem u ljubav, a vi? 

Ja nisam stvaran.

Autor divabigheart | 11 Feb, 2013

Ja nisam stvaran. Ja sam osoba, kao što napomenuh, koja ima podvojenu ličnost i svoj alter ego. Još pre par godina sam odlučio da živim na putu između realnosti i iluzije. Realnost i iluzija po meni ne postoje. Po meni su oba postojanja lažna i smatram da svi živimo tako, samo što sam ja postao svestan toga. Negde sam čuo da, na primer, u vezama ne treba gubiti osećaj realnosti i krenuti da zamišljamo priče iz novela i romana. LAŽ! Jer ako od početka veze odlučimo da budemo realni i ne gajimo iluzije, ta veza je osuđena na propast.  Zašto? Svi mi kada uđemo u vezu prvo krenemo da zamišljamo budućnost sa tom osobom, a ne kako ćemo jednog dana raskinuti. Savršen primer iluzije, jer vi se još niste venčali, još nemate decu, tako da je to na neki način iluzija. Ja nisam stvaran onda po toj definiciji, jer ne želim da mislim kako će se to jednog dana završiti, što je velika mogućnost, već da ta veza ima i neku budućnost. Ja nisam stvaran, ja sam pozorište, jer ja, kao što sam i napomenuo, živim od svojih snova. Smatram da je verovanje ono što nas oblikuje, realnost je prevara, iluzija je verovanje, tako da dopuštam iluziji da me preuzme, a ne realnost. Realnost ne postoji, a iluzija ima mogućnost da postoji, zato sam odlučio da živim negde na pola puta. Vi? Pozdrav. 

Pametniji popušta?

Autor divabigheart | 9 Feb, 2013
Interesantno inspiraciju za ovaj blog sam pronašao u statusu na fejsbuku, što je konstantno pokrenulo lavinu misli. Pre svega odmah da se zna, ne slažem se sa ovom poslovicom. Zašto? Jer na primer kada ste u nekoj žustroj raspravi ako popustite, po bar mojim ličnim merilima, niste ispali pobednik. Jer normalno je za čoveka kada se raspravlja, da mu se adrenalin luči i da sebe predstavi kao pametnijeg. Naravno izreka ne bi ni postojala da nema smisla, ali se ja bar ne slažem sa njom. Moje lično mišljenje je da samo "Magarci" popuštaju i smatram da ako vas neko nepravedno napadne da imate pravo da dokažete da je to nepravedno. Da li je to Magarac ako dokažete nepravdu? JA mislim da niste i da vi na kraju ispadate pametniji i jači. Naravno nisu svi ljudi vredni vaše energije, ali ako je pravda i istina u pitanju, mislim kada je neko dovodi u pitanje, bilo ko, da to odmah treba osporiti. To vas sigurno neće napraviti magarcem. Tako da ja na kraju ne slažem se sa ovom poslovicom u većini slučajeva. Vi? Pozdrav.

Snovi.

Autor divabigheart | 8 Feb, 2013
Odlučio sam da pišem danas na ovu temu iz razloga, jelte, što svi mi imamo snove. Neki žele da budu pevači, glumci, slikari, a neki žele da nam te snove i sruše. Na primer ja bih voleo da budem pevač iz razloga što mi je muzika uvek bila pokretač i san istovremeno. Pevam od ranog doba i time bih voleo da sa bavim za životu. Međutim, uvek će postojati hejteri koji će reći: da nisam dobar pevač i da se vratim u realnost, ali i oni koji će me podržati iskreno ili ne. Ja sam osoba koja voli da živi na putu između iluzije i realnosti i da je upakujem u moje postojanje, ko je jelte, realno. Verujem da ako konstantno ponavljamo neku laž, da ona na kraju postaje istina. Ja lično verujem da bi smo ispunili naše snove, da je dovoljna samo jedna osoba da veruje u nas da bi smo uspeli. To može biti bilo ko: mama, tata, brat, sestra ili prijatelj, sve dok je to verovanje u vas iskreno. Ova misao mi se već godinama vuče u glavi i danas ne na kraju ispoljila. Tako da JA verujem u sve vaše snove ako već niko. Naravno sad se pitate "kako" ako nikada nisam čuo ili video vaš talenat? Lepo, jer ja verujem da taj san ne postoji za džabe i da svi imamo potencijala da ih i ispunimo. Tako da radite na vašim lažima, možda postane istina. Pozdrav.

Kako si?

Autor divabigheart | 7 Feb, 2013
Kako si? -Je pitanje koje svakodnevno čujemo od ili nama bliskih ili običnih ljudi. Neki ga smatraju glupim, ali ne i ja. Naravno da ću osobi sa kojom je moja komunikacija na niskom nivou, odgovoriti: Pa ok. Ali nikad ta osoba neće saznati da se iza tog OK, krije možda: nisam dobro, trenutno ovih dana prolazim kroz težak period ili pak nešto najlepše mi se događa. Ljudi često nisu svesni težine tog pitanja, već ga pitaju iz navike, potpuno nezainteresovano. Tako da meni to pitanje lično puno znači i smatram da ljudi ne bi trebalo olako to da pitaju, već samo ako ih to interesuje. Ova misao mi je pala na pamet iz razloga, što ljudi često pitaju kako sam, a da ih zaista i ne interesuje, zato im uvek na navedeno pitanje odgvorim: Jel te stvarno zanima, ili pitaš iz navike? Tako da na kraju (u većini slučaja) i ne odgovorim. Tako da naučite da cenite to pitanje, jer to nije obično pitanje, već po meni vrlo kompleksno i složeno. Tako da mene zanima, KAKO STE? Pozdrav.

(Ne) Mogućnosti.

Autor divabigheart | 5 Feb, 2013

Danas sam se probudio sa mislima o našim mogućnostima. Da li danas u Srbiji možeš da budeš šta jesi? Iako mi mnogi govore nemoj toliko da pretereuješ, to smeta ljudima nemoj da im bodeš oči. Mene iskreno ne zanima jer sam ja osoba koja hoće da ostane dosledna svojim principima i sebi prvenstveno. Kao neko ko često želi da živi u svetu koji sam sam kreirao, iako svestan da takav svet ne postoji znam da ga JA mogu kreirati. Mi smo ti koji imaju moć da menjaju svet, mi svi ljudi, jer svet je onakav kakvi su i ljudi. Nažalost mnogi se prepuštaju takvom svetu, bez namere da ga menjaju, jer ako se okrenete sebi i odlučite da živite u mogućnostima kakvi su drugi kreirali, sebi dajete jedan veliki srednji prst. Kada to uradite, nećete to odmah shvatiti, već će proći dosta vremena kada ćete sebi postaviti pitanje: Gde sam ja otišao, ko sam ja danas...? To se nažalost dogodi kada odlučite da živite po tuđim mogućnostima, sami napustite sebe zbog tog srednjeg prsta koji ste odlučili samom sebi da pokažete kada ste hteli da živite u svetu gde ga drugi kreiraju. Tako da čvrsto verujem da svi treba da radimo na tome da gradimo svet kakav želimo bez tuđeg uplitanja. Naše mogućnosti nisu ograničene nama, a tuđe mogućnosti jesu, ali samo nama. Tako da sami gradite svoje mogućnosti, jer možda taman i uspete. Pozdrav.

Kontradiktornost.

Autor divabigheart | 4 Feb, 2013
Tema dana za mene danas je Kontradiktornost. Naime jedna osoba koja mi je danas komentarisala blog, rekla je da sam kontradiktoran u nekim svojim izjavama. Dakle, pre svega da izbegnem konfuziju, ovaj post nije neka vrsta retaliacije na tu osobu, već neka vrsta zahvalnice i objašnjenja mojih blogova. Naime, kontradiktornot je jedna od mojih osobina, koju recimo imam ceo život. Naravno sad ne znam da li je to zbog mog horoskopskog znaka- Blizanci za koje se kažu da u svakom stavu imaju dva lica, ili je to jednostavno tako. Znači na primer Diva je moj alter ego, gde sam hrabar, gde se neobazirem na tuđa mišljenja, naime gde sam ono što jesam bez straha, ali moj Ego, je sasvim drugačiji. Ja sam po prirodi mnogo stidljiv, ne baš sa puno samopouzdanja, tipičan tinejdžer, ali kada stavim masku, onda imam dovoljno hrabrosti da kažem šta mislim i osećam. Možda imam i blagu šizofreniju, zbog mogućnosti da tako lako stavim masku i postanem druga osoba, odnosno HRABRIJA osoba, ali to sam ipak i dalje Ja. Dakle, to je razlog kada se često nađete konfuzni u mojim tekstovima, jer kada pišem pokušavam da budem ja, ali Diva se uplete i zato često vidite radikalnije promene u mojim tekstovima. Ego: Nemanja + Alter Ego: Diva = Diva Big Heart = Ja. 

Preterivanje.

Autor divabigheart | 3 Feb, 2013

Mnogi ljudi kada čuju moje misli, osete moje emocije misle da preterujem. Svakako smatram da jeste to istina i neću glumiti lažan moral i reći da nije. Da ja sam Diva i volim da preterujem. Zašto? Odgovoriću ovo jos jednim pitanjem: Zašto ljudi preteruju sa svojim prozivkama upućenim meni? Ja mislim da se u ovom odgovoru u formi pitanja može shvatiti suština. Kao veliki borac za ravnopravnost, ne samo u polovima, već u svim stvarima. Ne podnosim duple standarde. Zašto je nekom paćeniku dozvoljeno da vas na ulici pogleda gnusno i nazove pederom, a vama nije dozvoljeno da odgovorite, kako ne bi ste izazvali nasilje. WTF! Uvek sam verovao i u ravnopravnost uvreda. Jer ja mislim da je fer ako vas neko nazove gnusnim imenom, da vi odgovorite još gore, pa da vidite koliko će toj osobi pasti vilica. Naravno nekim normalnim ljudima zasmeta vaše "Preterano" eksponiranje i krenu da napadaju vašu inteligenciju. Ti ljudi moraju shvatiti da se ceo taj wall Preteranosti gradi oko sebe, da bi ste se u stvari zaštitili od prokletih hejtera bez života što vas vređaju. Eto zato je Diva preteran. Pozdrav

Ja.

Autor divabigheart | 2 Feb, 2013
Evo ovo je drugi put kako pokušavam da napišem nešto na ovom blogu, ali ipak smatram da bi prvi članak trebao da bude o nekoj temi za koju sam ja povezan da bi me upoznali. Ovde nisam da vam dajem moj matični broj, adresu telefon... Nego da kada osećam eksploziju misli u glavi da dođem ovde i opletem po tastaturi sa nadom da će ovo neko i pročitati. Dakle: Ja. Sopstveno mišljenje o meni je veoma visoko, takođe smatram da bi svaka osoba prvo trebala ceniti sebe, da bi je drugi cenili, a da bi i ona druge cenila. Jednostavna logika zar ne? Naravno nekome će doći sad misao da sam ja narcis i da volim sebe do bolesnih mera. Mada ljudi i postoje da bi imali svoja mišljenja, a ne da ih stvaraju od tuđih. Tako da svaka vaša pozitivna ili negativna misao o meni mi prija jer to je dokaz da ljudi i dalje misle. Vratimo se na mene. Dakle, ja imam 19 uskoro 20 godina, različit od svake mase, ne samo po pojavi, već i po načinu razmišljanja. Sad ću vam donekle objasniti zašto za sebe mislim da sam dosta jaka osoba. Svakodnevno kada izađem iz sigurnosti svoga doma, izlažem se masi kojoj moja pojava nije tako prijatna i takođe automtatski se izlažem i njihovim komentarima. Ne prođe dan kada sam u školi da ne čujem neki komentar o mom hodu, o frizuri... Toliko i toliko komentara čujem o sebi svakodnevno da se jednostavno zapitam: Jel sam ja celeb? Naravno da nisam zaboga, da jesam ne bih sad ovde ovo pisao već bih davao jedan komentar za Excluziv i sve bi bilo jasno. Tako da kada čujete negativne komentare o vama, samo se osvrnite i nasmešite, jer vi imate nešto što oni nemaju: Sloboda. Jer ako ste dovoljno hrabri da obučete na primer nešto da ste nekog naterali da vas negativno prokomentariše, to je dovoljan dokaz da ste slobodni u smislu da ne živite od tuđeg mišljenja. Tako da eto ovo je bio moj prvi blog o sebi i neka vrsta manifesta za vas. Sledeći če već biti ličniji i postavljaću što češće mogu, javljam se sa prvom idejom. Pozdrav.